DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

U srijedu, 15. srpnja ratne 1992. godine, poslije osam sati oglašen je znak za prestanak opće opasnosti. Iako su se povremeno čule udaljene eksplozije, uzbuna ipak nije oglašena. *U poslijepodnevnim satima nastavljeni su povremeni topnički napadi po položajima HV-a iz smjera Trebinja i okupiranih Konavala. Između 22.45 i 23.15 iz smjera Trebinja ispaljeno je više projektila prema Osojniku i Rijeci dubrovačkoj. Prije odlaska iz Dubrovnika, dr. Franjo Gregurić i dr. Davorin Rudolf obišli su položaje HV-a na prvim linijama obrane u Župi dubrovačkoj u pratnji zapovjednika južnohrvatskog bojišta generala Janka Bobetka. *(11) Tijekom Domovinskog rata svoje živote za slobodu Dubrovnika i Hrvatske dali su na južnom bojištu brojni heroji iz svih krajeva naše domovine, pripadnici brojnih postrojbi Hrvatske vojske. Njihova brojnost izravno svjedoči o težini ratnih događanja u Domovinskom ratu, o posebnoj važnosti pobjedonosne akcije oslobađanja hrvatskog juga u drugoj polovici 1992. i značaju izlaska Hrvatske vojske na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske. Toga dana, 15. srpnja 1992. godine, poginuli su pripadnici 148. brigade HV-e: Slavko Lončarić, Miroslav Šoš, Željko Čejvanović i Damir Biruš. (12)